Ovi naši, dakle, Čović, mamim Bakirčić i ini ne misle ni koliko im djece u komšiluku gladuje, koliko mladost nema nikakve uslove za zdrav i život kakav pripada mladosti, ne misle koliko su im penzioneri napušteni, jadni, bijedni, bolesni jer su im penzijice jad i čemer, ne misle kakvi su im tramvaji (muzejska vrijednost) i ne mislite ni na šta u svom gradu, svojoj Federaciji svojoj državi a kamoli da misle koliko je djece u svijetu gladno upravo radi toga što megalomani ala pomenuta dvojica ali i svi ostali koji su se dotakli politike. Narode ne budi lud, onaj ko je vjernik, ko vjeruje u Boga ne ponaša se kao mamin Bakirčić, Čović ali i ostali u Federaciji. Oni vole samo njih same i sve rade kako bi ostali na vlasti ne zbog države, ne zbog svog naroda (kako non stop blebeću) nego samo da bi njima bilo predobro.