Mislim da nema mjesta komentarima koji se bave bilo kakvom kritikom ovog teksta, a ponajmanje njegovog autora. Clanak u sustini predstavlja samo osvrt autora na sadasnju katastrofalnu situaciju koja vlada u organizovanju (bolje reci neorganizovanju) studenata i mozda, nostalgicno raspolozenje prema nekim proslim, odlucnijim ljudima. Jedino sto se moze vidjeti iz ovih komentara jeste tipcini bosanski sindrom "uradi ti kad si pametan tol'ko da pricas o tome, a ja cu sjedit i cekat", a u sustini, clanak je samo izraz zanimanja autora o doticnoj temi...