Joj kad se sjetim.. Zove cura u tri ujutro.. "Pa heeeej.. sretna nam mjesecnica" Kad tad nisam opsovao svesinjeg,necu nikad.. A sad nema cure..Sad je opet stara ljubav tu.. Lijepi WoW.
žena je znala:
Now, I would wander endlessly,
In small towns, on unknown roads,
I would drag myself aimlessly,
Starting in the town of Hrubieszow.
From shops full of secrets,
To colorful, wonderful fairs,
I watch life in miniatures,
And the strangest collections in the antiquarian’s shop.
The sad inns, full of strangers,
Odd looking faces from a century and a half ago,
Whenever I want, I may leave it,
Not looking back at anything,
Not waiting for anything,
And somewhere, in an empty restaurant, one winter evening
I want to meet you for a glass of wine.
We will be happy, sitting at the wooden table,
And talk to each other, at the late winter hour,
Then, we will go out into the winter storm
To walk against the wind,
As we always do, as we did before,
Then we part – happily, just with a smile,
Till the next rendezvous – after quite a while.
Ma budi neke čudne emocije majstore, čim pročitah prvi put pjesmu, odmah sam se upeco! A žena se inače zove Grazyna Hrostowska, umrla u 21. godini, tuga je to
Heh.. Tipkao sam posljednje tri.. Vrijeme je ipak da malo promijenim dozivljaj pisanja.. Tuga Kralju.. Sto bi tek uspjela da je jos malo koracala medju ljudima.. Ali barem je ostavila divne rijeci iza sebe.. Ali danasnja omladina poeziju ni 5% ne yebe.
ne znam, ja rijetko srećem ljude da to čitaju. Čini mi se sad kad svi imaju smartfone, tablete i to, i kad se može nabacat materijala koliko hoćeš, dostupnost maksimalna, evo čitamo pjesnike koji i nisu baš poznati... nego, sjedne ono u kafani i na fejsbuk..zovne me frajer na piće neku noć, i tako ja sjeo, cugam i raspredam, a on me uopće ne sluša već se dopisuje sa pičkom preko wifija...tuga brate moj
u početku gledaš površno na stvar..vremenom težina riječi postaje sve veća... a ne znam werthere kako ti izlaziš sa pisanjem na kraj...ja sam perfekcionist, sve što sam započeo bacao sam odmah.. :D Ne mogu da ovjekovječim emociju i jebiga..a poeziju nisam ni pokušavao, tu sam taraba
Obrisa mi se prosli komentar.. Razumijem te Kralju.. Ovo sto je Commie rekao je tacno sve do posljednje rijeci.. Da sam na racunaru,kopirao bih neku pjesmu i postavio ovdje.. Ali sam na mobu. Pa cu sutra,ako ne zaboravim.. Trebas imat muda,definitivno.. Da nekom pokazes ili da recitujes stihove.. Mislim da danas vise no ikad covjek mora skupiti hrabrosti da to uradi.. Nekad je bilo puno lakse.. Eh,da mi je barem sedmicu da zivim sa Hugom,Bodlerom,Jesenjinom ili Cehovom.. Lista ide i ide.. Ali sta mogu.. Treba se suociti sa realnoscu barem jednom.