Kaurine moj lijepi, ja ti danas iz Banja Luke, šehera na Vrbasu bistrom...
Sutra sam u Bijeljini, pa ako si zagrijan za dijalog face to face, bujrum...
Prvo seljo moj rustikalni, da ti pokažem da znam taj tvoj nazovi srpski jezik, bolje od tebe. Ne piše se ''nekmoli'' nego ne kamoli. Drugo, papak polupismeni, ''bujrum'' nije arabizam, nego turcizam. Treće, tu sjekiricu koju pominješ, moraš držat' čvrsto tom svojom nježnom rukicom mlakonjo, jer čeoni dio bosanske glave je jako tvrd, sjekirica bi se mogla odbiti, i pogoditi te među te tvoje lijepe ruralne okice. I još bi se na kraju desilo, umjesto da tebe okrive za pokušaj ubistva, meni bi ni krivom ni dužnom, sudili za ubistvo s predumišljajem... I rest my case... Vidiš da znam nešto i ruskog jezika...
I umalo ne zaboravih, sutra sam u 13:00 ispred spomenika palim junačinama u otadžbinskom ratu, na trgu u centru Bijeljine, pa da testiramo to prkno što se napelo u tebi, za koje tako naivno vjeruješ da je srce...
PS:
nemoj zaboravit' sjekiricu Zagore Te-Neyu...
Kujice plašljiva sa prstićima na tastaturi, pišam ja i tebe, i tvoju sjekiricu, i tvoj malj, i taj neki kalibar koji pominješ... Glup si k'o kita, i to verbalnu raspravu s tobom, čini jako dosadnom i neinteresantnom... Hajde ti čobane čuvaj ovce, i zajedno sa njima, njeguj te brabonjke na neopranoj kukavičkoj guzici...