Sudije nas jesu gazile ali kad na čitavom prvenstvu, u četri utakmice nijednom, ama baš nijednom, nisi u stanju da igrača više pretvoriš u gol ili dva prednosti već uglavnom primiš više golova nego što ih daš, onda i ne zaslužuješ ništa drugo nego da se spakuješ i ideš kući. Marković debil zove time out kad su Tunižani u raspadu i daje im šansu da se smire i konsoliduju, a Vražaliću bih hladno ruke obadvije polomio kao i Markoviću koji ga čitavu utakmicu u igri drži. Frajer u prvom poluvremenu proda dva napada za izjednačenje, u drugom kad imamo igrača više i obranimo se, ispadne mu lopta iz ruke i iz ponovljenog napada isključe nam dva igrača i primimo gol, a onda na kraju promaši zicer za izjednačenje.