aaaaa tako! sad mi je jasnije :))) kontam on-vaga-dje ba zapelo? hihihihi skorpijice obozavam :D joj, koji rat vodim s onom mojom kuci uhhhh tata joj nista ne moze, ali NISTA (vaga), a ja je lomim... o, boze, samo da ti vidis na sta lici jedan rucak s njom kad zakrmi... uhhh boze, strpljenja! :)))
a meni podznak lav, a mjesec u ovnu... uhhh polako je ucim da je pristajanje na kompromis vrlo korisno... samo sto me nekad gleda onim magicnim ocima i tvrdoglavo odbija, po bilo koju cijenu...
taman sam pokusavala da vidim sta je u podznaku, pa negdje mi ispada ovan, negdje riba... :/
Na prelazu dakle.. pa kako ti se čini... podznak ovan bi je tjerao da bude prva, prodorna, da se gura naprijed, ističe, da je puna ideja i energije, nemirna, da stalno isprobava nešto novo..
a ribica bi je napravila tišom, više svoga svijeta, pojačana emotivnost (mada je i škorpija tu već dovoljna), stidljivost, saosjećajnost i ne baš pretjerana otvorenost..
bar ja tako mislim..:)
ih... ode mi komentar u virtelnu crnu rupu... elem, ona je veoma nemirna, voli probati nove stvari i tako to, ali mi nije bas prodorna... kad joj nesto nije po ceifu demonstrativno ode u svoju sobu da tuguje, ne bori se... meni to drama krivo, ja sam fajter, ne volim ta povlacenja... :/
naravski... ne mozes ih isprogramirati, dzaba sve... :))) radi nje same bih voljela da se vise zna zauzeti za sebe, i sve sto mogu je pokusavati da je koliko-toliko naucim tome i da prihvatim da je takva kakva jeste...... ma... meni nepojmljivo kad vidim kako ustukne, ja sam redovno noseve razbijala...
To ti je nepravda materinstva.. Nosiš to dijete, raduješ mu se, živiš za njega/nju, a ono preskoči tvoje gene, naslijedi osobine nekog pretka kojeg i ne znaš i ti to samo možeš bespomoćno da gledaš.. Jedina je utjeha, da će nekada u nekoj budućnosti neki potomak potomka možda ubosti tvoje gene i snagu koju nose..:)
ma... bas me briga za te neke buduce generacije koje ko zna da li ce i postojati. voljela bih da je fajter, jer u danasnjem svijetu samo najjaci opstaju. oni sto se sklanjaju ostaju kratkih rukava. evo, boricu se ja za nju sve dok mogu i dok me bude, ali tesko mi pada kad vidim koliko se sklanja... uh! u principu je imala itekako na kog da povuce, ovdje ja ne znam na koga sam :)))) moji roditelji su se uvijek uzasavali moje agresivnosti, koja me, na kraju su i oni to priznali, spasila i daleko odvela u zivotu. ali sta ces. za svakog valjda postoji mjesto pod suncem. nadam se da ce ona ovako pitoma zivjeti u nekoj pitomijoj sredini ;) Tebi veliki pozdrav i :*