Kada smo nakon zagrijavanja krenuli prema travnjaku iza ograde, u prvom redu, ugledao sam svoje dijete koje je trebalo biti u svečanoj loži. To me dodatno uznemirilo. Znao sam da nije bilo mjesta od pojedinaca koji su dospjeli na neki način gore. Čitavu utakmicu sam razmišljao - šta će se desiti ako postignemo pogodak? Strahovao sam za sigurnost. Eto korupcije i stele. Nek smo izgubili! Ne podnosim nepravdu i cao bambina. Koji kreteni su bili na mjestu gdje je dijete golmana trebalo biti. I ja bih gledao sta mi je sa dijetetom..