scena 4: silazim niz onih 10 stepenika, usput pitam kuda do ultrazvuka - neka pacijentica u odmaklom stadiju trudnoće, koja stoji na toj hladnoći u kratkim čarapama i papučama vjerovatno već sat vremena, objašnjava mi kuda da idem-njeno lice pamtit ću do kraja života, patnja, patnja, patnja i samo patnja .... moj prvi šok - kako žena koja iščekuje dijete izgleda tako, i šta treba da se učini da bi skora majka imala takav izraz lica????? scena 5: silazak u podrum - već u prvom hodniku počinje da smrdi - nešto, još uvijek ne znam šta .. prolazak kroz jedan hodnik - mrak kao u tunelu a smrdi još više, ulazak u drugi hodnik u kojem postoji i niz nekih vrata, dva koraka naprijed i moj želudac kreće prema grlu - mozak je registrovao da smrde fekalije!!! pogled u pod - ispred par vrata sa lijeve strane žute fleke ..tragovi mokraće a u uglovima prašina iz praistorije..u glavi tutnji samo jedno pitanje: ZAR OVDJE DA SE SKIDAM? scena 6: želudac mi je već u nosu, ali zadržavam dah i bježim van