40 GODINA RAD.STAŽA, PENZIJA OD KOJE NE MOGU (KADA PLATIM SVE REŽIJE) SKROMNO DOBACITI NI DO 15. U MJESECU. 20 GODINA NE MOGU OTIĆI NA ODMOR ILI BANJU. NIKADA NEMAM 2 KM ZA LUKSUZ. LIJEKOVE NEMAM ZA ŠTA DA KUPIM TAKO DA ŽIVIM-DOKLE LI, BOG ZNA. OBLAČIM ONO ŠTO DOBIJEM OD STARIH PRIJATELJA (KOJI SU JOŠ, ZAČUDO, ŽIVI) ŽIVA U ZEMLJU NE MOGU. UMJESTO DA OVO MALO ŠTO MI JE OSTALO ŽIVOTA ŽIVIM BAREM MIRNO, MISLIM BEZ PITANJA HOĆU LI IMATI SUTRA HLJEB DA KUPIM JASE PREVRĆEM KAO RIBA NA ULJU I POSTAVLJAM SEBI PITANJE ČIME SAM ZASLUŽILA DA SA ZARAĐENOM PENZIJOM NE MOGU BITI SITA, DA SAM SVEGA ŽELJNA, DA JE PIJACA ZA MENE MISAONA IMENICA, PA ZAŠTO LJUDI, ZAŠTO NAM SE OVO DEŠAVA. DA LI SAM KRIVA? DA LI DA IDEM GLASATI? AKO ODEM KOME DA DAM GLAS? KOME? 20 GODINA SDA, SDP, STRANKA ZA BIH, CERIĆI I INI VLADAJU, MIJENJAJU SE, SMJENJUJU, OBEĆAVAJU I ONDA SE JA PITAM DA LI IMAM RAZUM ILI MI JE POTREBAN PSIHIJATAR. SAMO PRIČAJU, PAROLE A JA SVE GLADNIJA I GLADNIJA.