Duboko iz crne utrobe zemlje k'o marljivi mravi u svome trudu garavih lica na svjetlost dana rudari vade vrijednu rudu. Njihove ruke su željezo kruto s čela im curi prljavi znoj s kaciga lampe što svijetle u tami posule oknom zvjezdani roj. Znaju da poguban posao rade želja za kruhom tu ih još drži u svakome danu tek jedna je briga samo da staro okno izdrži.
to znamo i bez tvojih stihova..
Prikaži sve komentare (17)