Vozim prepunom ulicom,i ljudi naravno prelaze i na crveno i pored pjesackog,bukvalno preskacu ulicu,usporim jer cu ubiti nekog..Pogledam na sek na stranu,kad deduka od 70 god,ispred auta,stoji ne mice se,ja po kocnici,kad deda skoci kao da ima 20,i nista normala nastavi da hoda,vise nije usporen ni izgubljen..Poenta je da su ljudi nestrpljivi,nervozni,ne mogu cekati semafor,mrsko im se spustiti 5 metara nize na pjesaci,gdje ce svi stati,a vozaci su prica za sebe,pogotovo u nasem gradu..da nam se oporavi sto prije..