@Beg, kad se sjetim sebe i svoje okoline u tim godinama, vrhunac je bilo sta obuci, nasminkati, dobiti dozvolu da duze smijes ostati vani, gdje izaci, pa se malo praviti vazan posto si sad "odrasla", tko se kome svidja ili tko je u kog "zaljubljen" xD U toj dobi su osobe bas jos uvijek djeca, ali ipak da je nama neko spomenuo brak mislim da bi se tri dana smijale. Nije nam takvo sto ni padalo na pamet. To je za nas bilo nesto u dalekoj buducnosti o cem se nije ni mislilo.
U principu je normalno da prvo sebe ostvaris i izgradis kao licnost da bi bio sposoban odgovorno izabrati sebi partnera za zivot. U svakom slucaju daleko normalnije nego brak sa 15 godina. I treba prije takvih stvari putovati, hodati i odredjena iskustva steci, jer samo tako mozes sebe dovoljno upoznati i biti bas spreman za taj ozbiljan korak. Kao i ostvariti se na poslovnom planu. Kako bi moj otac rekao "jednom si mlada, zivi...za brak ces uvijek imati vremena." I u pravu je bio, sve je doslo na svoje kad je za to vrijeme bilo.
