Pitam se da li današnji bestseleri promovišu porodičan ili slobodan stil života (veze "sa strane" sa jednim ili više partnera koji i samo mogu ali i e moraju da budu slobodni).
Pitam se da li "partneri" ulaze u veze iskreno ili se dešava da je u pitanju skriveni motiv - kojeg treba sačuvati od partnera.
Pitam se da li se ponekad u vezama i ljudi samo zato da ne ostanu sami ...
Vjerujem da kada su ljudi u vezi iz pravih razloga, iskreno i kada to dijele sa partnerom, veza ne doživljava ovo što je navedeno u tekstu.
Ja se uvijek mogu osvrnuti na svoj primjer u ovakvim sitacijama.zavrsila je kako je zavrsila,ali kad se osvrnem mogu da kazem da je prve dvije godine bila obostrana ljubav,pa je onda nekoliko godina bila navika, da bi zadnjih godina bio skriveni motiv, koji sam ugledao,nazalost kasno! Naucio sam da ljubav mora biti iskrena i obostrana.Bilo je gresaka i sa moje stane, ali sam se uvijek trudio da se stvari isprave,poprave...misleci da je to obostrano.O onda shvatis da gotovo i ne poznajes osobu s kojom dijelis snove,buducnost,krevet,tanjir...Da iz neke navike ili mira u kuci si ti taj kada moras uvijek i bezrezervno preuzimati krivicu za sve lose,iako mi je uvijek bila na prvom mjestu!Uvezli smo nekaka stil zivota da su vrijednosti se obrnule,a intelegencija i uspjeh veze se mjeri autom,paraka,brojem grudnjaka ili duzinom suknje...porodica zanemarena i njene vrijednosti.Iskrenost i obostrana ljubav,a onda je i lakse u borbu kroz zivot u dvoje krenuti.