Svaki dan mi padne na pamet kako je zagušljivo. Uvela bih ja ono Milke Planinc: par, nepar! Svaki radni dan idem pješke iz Dobrinje do Nedžarića (gdje su studentski domovi), i upravo u Nedžarićima zrak je najružniji, ne možeš disati. Tu čekam tramvaj za Ilidžu, i čini mi se da je to najzagušljiviji dio našeg grada (predgrađa???). A tek Miljacka! A tek rječica Dobrinja, u koji bliski joj stanovnici bacaju sve i svašta, u koju nedozvoljeno ide kanalizacija? Fuj. A imamo ko fol Sarajevo film festival! Svaki put kad je festival pomislim: nedaleko od crvenog tepiha protiče smrdljiva rijeka, a sve nas guši smrdljivi zrak, koji je jeseni i zimi neizdržljiv!