Svejedno kako im je ime, sudbina im je ista. Svejedno da li su tužni ili lažno veseli, neće se vratiti. (...)Hoće li i ova moja djeca ići tim istim žalosnim putem, kad odrastu? Hoće li živjeti glupo kao i njihovi očevi? Vjerovatno hoće, ali u to neću da vjerujem. Neću da vjerujem, a ne mogu da se oslobodim strepnje. Moj, brate glupane! Andrić i Selimović nisu ničiji - preveliki su, i isuviše značajni za svjetsku književnu baštinu da bi bili U TORU KAO TI (na žalost, i ja).