Drzava, tj. politicke partije, su mahom trosile novac od privatizacije na sebe. Trosile se na svoje kampanje i gomilanje drzavne administracije u koju su se vecinom zaposljavani politicki podobni. Rezultati rada i sam rad je bio manje bitan sve dok postoji krava muzara a to su naravno gradani BiH. Model privatizacije koji je nametnut post-socijalistickim zemljama je model u kojem se gradanin osiromasuje na ustrb drzave i na kraju pojedinaca koji dolaze iz bogatih sredina vecinom van tih zemalja. Radnicka klasa (ukljucujuci i inteligenciju) je to i ostala i u novom sistemu, bez nedovoljno pojedinaca koji su imali kapital da kupe fabrike i preduzeca koja su nekad bila njihova ostali su van tokova kapitala. Jedino mali biznismeni pokusavaju da rastu, ali tesko kada su vec globani igraci zauzeli svoje pozicije.