prije rata nije bilo kladionica, a sad ih ima na svakom koraku, vishe i od dzamija i od crkvi, posjechenost je velika, i gradjani svi pripadnosti i GODINA ( chitaj maloljetni) ih svakodnevno posjechuju i MOLE se Bogu u njima da ushichare neshto. To shto ima dzamija, a nema fabrika nije problem. Ima fabrika u drugim zemljama, idite trbuhom za kruhom, niko nas nije zavezao u BIH, pa da ne mozhemo maknuti. Ko je vrijedan, nachi che nachina.