A uostalom to se najbolje vidi na našem primjeru, samo što Srbi ovdje nisu braća drugim narodima (Hrvatima i Bošnjacima), nego su im samo komšije (osim ako im nisu nešto rodbine), i kao takve komšije opstruiraju i koče sve moguće procese u ovoj zemlji, još pri tom rijetko gdje više žive jedni sa drugima (kao prije rata), nego sad uglavnom jedni pored drugih. A sad zamisli još da su braća.
Ne znam baš jesmo li bili braća ili je to u ono vrijeme bila samo socijalistička utopistička parola (ono u fazonu Bratstvo i jedinstvo), ali znam da je vrijeme da svi jedni drugima pogledamo u oči, pružimo ruku pomirenja (naravno bez zaborava, nipodaštavanja ili umanjivanja onoga što se dešavalo u prošlosti), i da konačno jednom i mi nakon 20 i kusur godina počnemo razmišljati progresivno o budućnosti i budućim generacijama, kao i sve normalne savremene evropske zemlje, te da pružimo sebi i svojoj djeci šansu da žive u normalnijem i sređenijem društvu i svijetu, od onih ratnih nesreća i strahota u kojima smo i mi živjeli, naravno uvažavajući pri tom jedni druge, poštujući razlike koje postoje, jer napose svi mi danas živimo u jednom globalnom selu, gdje granice postaju sve beznačajnije, a uvezanost ljudi, informacija, poslova i biznisa je tolika da svi manje više ovise jedni o drugima, a onaj ko ne želi da prihvati globalizaciju kao fenomen ostaje izolovan od svijeta kao S. Koreja npr.
@lasblancos
Lepo je to sto ti pises ali nije posteno da za Srpske zrtve nije jos niko odgovarao sa vase strane...
Vase zrtve su u jednu ruku spokojne ali nase nisu!!!
