Stigao sam u Zenicu oko 18 sati. Sasvim iznenada, došao sam iz samo jednog razloga, da osjetim dio atmosfere tog dana pred utakmicu reprezentacija BiH i Turske na Bilinom polju i da snimim kamerom dešavanja oko stadiona. Moji prvi utisci Zenice jesu da je to jedan od malo gradova u BiH u kojem još uvijek skupa mogu stati na tribine ljudi svih vjera i nacija, i da pritom skandiraju u istom glasu i da ka nebu šalju jednu sasvim jasnu poruku da je njihova zemlja \"Jedna i jedina\" Bosna i Hercegovina. Kad sam prišao sjevernoj tribini, čuo sam glasno skandiranje Edinu Džeki i Nemanji Supiću. Momentalno sam bio obuzet tom atmosferom i želio sam istog trenutka biti na stadionu. Nisam imao baš nikako u planu da ću završiti na tribinama zeničkog Bilinog polja, samo deset minuta prije zatvaranja kapija stadiona kupio sam kartu od tapkaroša i bez ikakvih problema ušao sam s opremom za snimanje na stadion. Sve mi je izgledalo nevjerovatno, a sada nezaboravno.