Nije suština priče u čišćenju gradova.. suština priče je u neprljanju gradova, odgoju i kulturi.. Nekada su nas klince u prvom razredu redovno izvodili da čistimo školsko dvorište. Učili su nas da je taj papirić koji bacimo naša lična sramota i mi smo odrasli u toj priči.. Meni su džepovi uvijek puni papirića, koje iskupim pa bacim ili nosim u ruci do prve kante, a posmatram "urbanizovane", dojučerašnje čobane koji recimo iz bijesnog auta bace plastičnu flašu ili praznu kutiju skupih cigara na put.. ili im je mrsko odnijeti kesu smeća do kontejnera, pa je spuste u neki prolaz ili odu na izlet i ostave haos iza sebe... ili... bezbroj primjera.. Nikada ta "gospoda" neće shvatiti da građanina ne čini stan u gradu, niti pare u džepu, nego kultura ponašanja.