Uglavnom smo svi mi tada bili djeca, pa mi je sada glupo da uopšte komentarisemo taj događaj koji je, kao i svaki drugi u proteklom ratu, bio predvidljiv i dogovoren! Posebno mi je glupo kad o tome komentarišu osobe koje još i nisu Tuzlaci i to na osnovu snimaka koje su većinom vidjeli na You Tube ili u programu BNTV-a! Pošto sasvim slučajno imao djeda i baku koji su živjeli u zgradi sa slike, ostavio bih svoj komentar na osnovu njihovog iskustva toga dana. Moj djed je inače tada bio penzionisani oficir JNA, učesnik NOR-a i sasvim slučajno Srbin. Zavladala je panika u komšiluku, blago rečeno, pucalo se, a neki su vojnici bježali po haustorima. Kada se stišalo, došli su mu policajci u stan, pretražili ga da nadju ilegalno oružje, kako nisu našli ništa više od onoga što je imao prijavljeno (puška i pištolj) otišli su, ostavljajući mu oružje i nikada mu više nisu pokucali na vrata cijeli rat. U ratu su dijelili sudbinu sa svim građanima Tuzle, trpili granate i glad!