Bošnjačka kratkovidna politika je mislila da će izgradnjom stotine džamija riješiti sve psihološke probleme ratom istraumiranih ljudi, usput okrtenuti ih prema religiji i od istih nešto i zaraditi. To je vjerovatno funkcioniralo neko vrijeme za nekolicinu, Čak i kad su oboljeli ljudi počeli klati svoje majke kao kurbane politiačarima nije bilo dovoljno da nešto naprave po tom pitanju. Sada, 2009. je malo prekasno, umijesto 1996. kad je trebalo pomoći narodu i otvarati ovakve centre. Naravno, trebalo je iskoristiti momentum, kao što Cerić reče, \"Karadzic je uradio za islam u Bosni vise nego ja za pet decenija!\". No, sad to i nije više bitno. Bitno je prepoznati problem i početi pomagati ljudima da počnu opet živjeti normalno bez stresa i noćnih mora. To je sad najvažnije i svi bi trebali doprinjeti tome. Postoji li politička opcija u BiH koja ima strategiju za to? Bojim se da nema. Previše su zauzeti korupcijom i iskorištavanju ratom i postratnim periodom istraumiranog naroda!