...postojalo je u svakoj drzavi par velikih gradova. U Bosni su to bili Sarajevo, Tuzla, Mostar, Banja Luka, Zenica, Bihać. U svim tim gradovima nacionalnost je zivjela na plećima njenih građana koji su oduvijek bili multikulturalni i multieticni. Međutim sela su se uvijek nastojala etnicki odvojiti, uvijek su postojala muslimanska, srpska i hrvatska sela i svi su znali dokle sezu granice njihovih sela i uvijek je teritorij medju njima nepovrediv. Uvijek su seljani identifikovali etnicki i uvijek je za njih postojao drugi krivac , kaurin i tudjin za svaku nevolju. Uvijek je medju seljanima razlicite etnicke pripadnosti bilo prihinjene mrznje i diskriminacije. Zbog testkoce zivota na selu mnogi su uvidjeli da je nauka i trud jedina stvar koja ih moze odvojiti od pluga. Kada su okusili cari nauke i onoga sto se znanjem moze steci pozeljeli su da kroje i svoju politiku. Tako je i duh sela polako ovladao nasom politikom...