Kakav Zizek kakva tema. On samo zna nabacati sve i svasta u tekst, pa se s necim moras sloziti. Poslije kad sumiras sta je rekao, vecine se ne sjecas ali znas da je ono nesto bio u pravu. Evo recenice iz gore mu teksta. Kao neki zakljucak koji on izvlaci iz svega. "What the Bosnian outburst confirms is that one cannot genuinely overcome ethnic passions by imposing a liberal agenda: what brought the protesters together is a radical demand for justice." Ustvari su u pitanju dvije izjave. Jedna otvorena, bez argumentacije i druga samostalna, zatvorena, koja opisuje stvarno stanje. Op! On njih sastavi u jednu i ti to citas i pamtis kao da je ovo drugo argument za ono prvo. A nije. Prva kaze da ovo u BiH potvrdjuje da ne mozes liberalnoscu protiv etnickih strasti. Ne kaze zasto ni cime mozes. Druga kaze da su se ljudi digli zeljni pravde. Ne da su se digli protiv etnickih strasti. Druga recenica JEDNOSTAVNO NIJE argument prvoj. Kao da kazes "Ne moze se ocekivati da ce sutra biti bolje nego danas: narod hoce hljeba." Ili "Ne moze se ocekivati da ce sutra biti gore nego danas: narod je gladan." I to je samo jedna recenica. Svi tekstovi su mu puni argumenata anegdotama (zna bukvalo pricati viceve kao da je to argument), skakanja s teme na temu i argumentiranja necim iz teme C onog o cemu prica u temi A iako to nisu uopste povezane price, te tu i tamo ubacivanja nepotrebno kompleksnih besmislica. Pazi ovo: "Ovde bih se vratio na onu divnu dijalektičku formulu, kako se u okviru istinske dijalektičke vremenitosti jedini put ka komunizmu krije u doslovnom shvatanju liberalne demokratije." Istinska dijalekticka vremenitost je kao da kazes "stvarno utvrdjena stvarnost onog sto je trenutno stvarno". U prevodu s Zizekijanskog, citava recenica dodje nesto kao "Ustvari nema komunizma bez slobode u demokratiji." Besmislica! Kao da kazes "Ustvari nema kise bez kondenzacije vode".