Prvo čestitka igračima za borbenost i kakvu takvu pobjedu. Šta god mi mislili o portugalcima, njihova basket-like igra nam ne leži i za podsjetnik, upravo su nas oni koštali direktnog plasmana na euro kada su nas maznuli usred Skenderije, tako da sam se i pribojavao ovog meča. S druge strane, Mensi Bajramoviću želim brzu i bolnu smrt, jer je on mene već koštao čira na želucu i posljedica po živce sa kojima se nijedan PTSP ne može mjeriti. Znao sam već da idiot u stanju nije pozvati time out kada ti protivnik napravi seriju, pa ni nakon 10 uzastopnih koševa, znao sam i da nije u stanju promijeniti igru kada ga protivnički trener pročita (ako padne Plan A, Plan B ne postoji), znao sam i da nije u stanju ostvariti nikakav kontakt sa sudijama koji su doslovno svaku ničiju loptu dali domaćinima, ali da će izmisliti rotaciju u kojoj će ispred Kikana gurati dva najveća nehljeba koji su ikada pobukli dres reprezentacije - Bavčića i Miloševića, e ovo je prevazišlo i moja najgora očekivanja.