to mozda u nekom tvom svijetu. moj otac je diplomirao engleski jezik 79-te, nikada nije dobio posao u struci, nego je 88-me dobio posao u Tuzlanskoj pivari kao radnik u njihovom stovaristu u Brckom. amidza je diplomirao ekonomiju u sarajevu 73-ce, sa desetkom. posao u struci dobio je 81-ve, a do tada je radio kao portir u voznom parku jedne zadruge. ni jedan ni drugi nisu dobili stipendiju, bez obzira sto su bili redovni i uzorni studenti. ja sam u osnovnoj skoli vazda imao neugodnosti sa komunisticko-nastavnickim kadrom, od kojih sam dozivljavao sikaniranja samo zato sto sam sin svoga oca. jedan sam od rijetkih kojima nije dopusteno da bude upisan u pionire. a znas zbog cega? zbog toga sto mi je djed bio nacelnik jedne opstine u okolini brckog za vrijeme II svjetskog rata. nakon rata, revnosne komsije, vrli komunisti, optuzili su mog djeda da je bio saradnik okupatora. zbog toga je odlezao 5 godina robije, a glava mu je ostala na ramenima samo zato sto su srbi iz jednog susjednog mjesta svjedocili da je spasio njihove glave. osim robije, oduzeta su mu gradjanska prava i 95% imovine. prvu licnu kartu dobio je nakon ustavnih promjena 70 i neke. nakon izlaska iz zatvora, jedan od najpismenijih ljudi kraja u kojem zivimo, nikada vise nije mogao da dobije posao, bez obzira sto je do rata radio kao bankarski cinovnik. radio je na zemlji, ono malo sto su mu komunjare ostavile, proizvodeci lubenice i sjemenski luk. svoje proizvode nije mogao prodavati na lokalnoj pijaci, nego ih je jedan posteni komsija prodavao kao svoje i novac davao mom djedu. kao zemljoradnik nikada nije mogao da ostvari nikakva prava jer, kao gradjanin, nije ni postojao. od zemljoradnje je zivio, iskolovao svu svoju djecu, koja su i pored obrazovanja, do samog rata snosili su posljedice "grijeha" svoga oca. slicnih slucajeva, barem u mom kraju, ima jos 20-ak, a samo Bog zna koliko sirom bivse juge. zato, crysis, nemoj meni da pricas kako je u jugoslaviji svima bilo med i mlijeko.