Dok su se češke vlasti snašle, vješti mešetar uspio je rasprodati većinu preduzeća i preseliti se na Bahame Stručnjaci upućeni u berzanske transakcije smatraju da su slovenski mešetari, od kojih je najeksponiraniji pedstavnik Kmečke družbe Matjaž Prinčič, a čije namjere je nedavno na Sarajevskoj berzi prozrela Komisija za vrijednosne papire, najvjerovatnije planirali da preuzimanjem između šest i 17 posto suvlasništva u šest ovdašnjih PIF-ova urade gotovo isto što je svojevremeno u Češkoj uradio izvjesni Viktor Kozenji. Ta priča danas se na univerzitetima širom svijeta proučava kao klasični slučaj zloupotrebe privatizacije u istočnoevropskim državama. Kozenji, Čeh koji je u vrijeme vaučerske privatizacije u svojoj zemlji studirao u Sjedinjenim Državama, bez gotovo ikakvog kapitala je u Americi 1995. godine osnovao "off-shore" kompaniju "Harvard Capital" (Slovenci su imali registriane "off-shore" kompanije "European Fund" u Vilmingtonu u SAD i PM&A Trust u Dablinu u Irskoj). Fiktivna "Harvard Capital" kompanija uz pomoć privatizacije u kojoj su građani Češke svoje vaučere uplaćivali u tamošnje fondove postala je jedan od dioničara PIF-a "Harvard Funds". Vrijednost privatiziranih preduzeća na portfoliju tog fonda u Češkoj se procjenjivala na 500 miliona dolara. Kozenji je u ime "američke" firme "Harvard Capital" vaučerima polako preuzimao kontrolu nad PIF-om. Kada je "Harvard Capital" došao do deset posto suvlasništva u češkom PIF-u (Slovenci okupljeni oko Kmečke družbe trenutno kontroliraju, naprimjer, po 17 posto PIF-ova BIG i Eurofond), Kozenji se počeo koristiti nedostatkom tradicije dioničarstva u svojoj zemlji. Kako je njegova kompanija u tom trenutku bila najveći pojedinačni dioničar PIF-a, a znajući da na skupštinu neće doći mnogobrojni mali dioničari (isti slučaj je i u BiH), on je sazvao hitnu skupštinu fonda, objavljujući oglas o tome tri dana ranije u malim lokalnim novinama. Na toj skupštini 1996. godine donesena je "historijska odluka" da se fond transformira u "Harvard Holding" kompaniju koja je preuzela kompletan portfolio PIF-a na sebe (smatra se da su se i u BiH trebale najvjerovatnije iskoristiti slabosti člana 144, stav 2, Zakona o društvima za upravljanje fondova u FBiH). Kompanija "Harvard Holding" bila je registrirana na Kipru i nakon preuzimanja portfolija ponudila je dioničarima koje je "naslijedila" od PIF-a da im isplati oko 2.000 kruna (tadašnjih sto njemačkih maraka). Dok su se češke vlasti snašle, Kozenji je preko svoje nove kompanije uspio rasprodati većinu preduzeća s portfolija PIF-a i preseliti se, s novcem dobivenim od tih transakcija, na Bahame gdje i danas živi okružen superluksuzom. Česi su, naravno, tražili njegovo izručenje. Međutim, pravno gledano, on nije uradio ništa "protuzakonito", nego se samo obilato okoristio rupama u tadašnjem češkom privatizacijskom zakonu. Smatra se da je slična sudbina bila namijenjena BiH. Česi imaju jako loše mišljenje o vaučerskoj privatizaciji. U Pragu i danas prevladava mišljenje da je vaučerska privatizacija poslužila samo za bogaćenje nekoliko snalažljivih ljudi, koji su doslovno balansirali na rubu ilegalnog, dok je ostatku društva napravila samo ogromne troškove.