Zakazali su i oni kao roditelji koji nisu mogli ili nisu htijeli da preuzmu odgovornost, ali nisu jedini. Zakazala je i tzv. drzava koja se odavno vise ne bavi svojim poslom i ne brine za ljude, nego samo za zaduzivanje u njihovo ime, ali bez ulaganja u podizanje zemlje i punjenje poreznog proracuna, koji se preliva u dzepove kriminalaca u vlasti, a zakazali smo i mi kao ljudi koji smo naucili okrenuti glavu u stranu kada jedno dijete nozem napadaju u tramvaju, a kasnije se cudimo kamo svijet ide. Ne znam imam li i ja pravo moralizirati. Mozda sam mogla uciniti vise nego sto jesam, ali bar sam pokusavala dok se nisam pridruzila onima koji su digli ruke od sizifovskog posla. Tesko je gurati stalno isti kamen uz brdo, posebno kada se drugi trude da ga otezaju jer ne mogu gledati da netko nesto pokusava uraditi. Koliko vas je i pokusalo nesto promijeniti, a pod tim ne podrazumjevam peticije online i FB revolucije, nego pogled u ci onog pored kojeg zivis i pokusaj da mu ako ne pomognes, bar ne otezas teret koji nosi?