ivo andrić četničko govno No1 "Kairski bazar" posvećeno mome prijatelju Ivi Andriću Mujezin pjeva sure svome bogu Alah da mu oprosti jerbo lažno pjeva Nije to ljubavi već pjesma gnjeva Poziva na kavgu a odbija na slogu. Pastirova koza, vezana za nogu, Oko sebe mlijeko nevješto proljeva, A muhe se kupe. Lijeni Arap zjeva U prljavu svoju obavijen togu. U prašini gustoj djeca zamazana Otresaju nečist sa čupave glave, Dok džamija stara, ko krastava rana Zapušteno zjapi, svjedok prošle slave, K nebu se uzdiše miomiris gnoja I Homerov masni dio ovnujskoga loja. Ivo Andrić odgovorio je svome prijatelju Niki Miroševiću pismom u kome kaže: ''Naročito me veseli tvoja lepa zbirka pesama, u kojoj ima i jedna posvećena meni. Mene također ova sredina smrada, loja, lenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice guši, pa sam više u Beogradu nego u Bosni.''