" Izlazite tako ujutro iz kuce i šetate Sarajevom punim ljudi lutalica, cijeli copori tih divljih dvonogih životinja posve slobodno lutaju sarajevskim ulicama, stotine od njih cak su i registrirani lopovi, razbojnici, palikuce, silovatelji i ubojice, ulaze vam ljudi nesmetano u džamije, crkve i kafane, slobodno trckaraju i šetaju medu vama s noževima i kašikarama, pa ipak se osamdeset devet posto stanovnika Sarajeva na ulici osjeca nesigurno zbog - pasa. Koji pri tom, za razliku od ljudi, cak i kad napadnu - nisu krivi. Ali baš nikad, ni po jednom pojedinacnom paragrafu nijednog prirodnog i ljudskog zakona. Osim, eto, Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, po kojemu su nesretni psi krivi i prije nego ikoga ugrizu, vec samom cinjenicom da su slobodni, bez gospodara, istog dakle onog covjeka koji ga je ono ljetos, kad je išao na godišnji odmor u Zaostrog, bezdušno izbacio iz automobila i ostavio na Alipašinom polju. Izvanrednom pravnom vratolomijom nije tako kriv covjek koji je ostavio psa, vec nesretni pas. I to tako strašno kriv da ce biti osuden na smrt. "