Zaista zanimljivo, stupamo u odnose sa zemljama koje su veliko koliko Modracko jezero, a vazne koliko glas iza plasta sijena na obroncima Treskavice, a ovamo nemamo diplomatskih predstavnistava u zemljama koje su toliko znacajne u svijetu, ili bar u svojim regionima. Koliko imamo diplomatskih predstavnistava u africkim zemljama, koliko imamo predstavnistava u ono malo zemalja koje \"haju\" za nas, odnosno brinu se o stanju u nasoj domovini i zele nam pomoci, na neki nacin (naravno sa svojim nacionalnim interesom i profitom), ali da mi stupamo u diplomatske veze iz platonske ljubavi ili necega drugog. Sta jos da se kaze ili napise. Drago mi je sto nas priznaje jos jedna clanica UN-a i zeli uspostaviti odnose sa nama, ali sta sa drugima, ili bar onim zemljama gdje imamo ambasade a nasi diplomatski predstavnici predstavljaju sebe, a ne domovinu. Tuzno. Opet kazu \"sve ce to narod pozlatiti\".