Ima toga svugdje...Ja sam se odlučila za povratak,a oni koji dosada nisu, ne znam šta čekaju. Da sam donijela takvu odluku, dakle da se ne vraćam, izborila bih se za normalan status građaina tog grada u kojem sam bila i uzdala se u se i u svoje kljuse. Ovako, neki već godinama niti se vraćaju niti se uklapaju u novu sredinu, da ne bi izgubili izbjegličku pomoć-kakvu-takvu. Ja sam radije povratnik nego da me neko tretira kao izbjeglicu. A ovdje gdje sam povratnik, duboko sam svjesna sebe i svoje domicilnosti i nedam nikome da mi to ugrozi, ma koliko sada sve bilo krojeno prema većinskom narodu. Hodam dignute glave svojim gradom.