Kada ti neko stavi kesu na glavu i krene da te guši - šta ti je jedini prioritet u životu? Vazduh, jel tako? A kad imaš vazduh i dišeš normalno - šta onda hoćeš? Hranu i vodu. Dobro, dišeš, nisi gladan, ni žedan. Šta je sada prioritet? Pa neko skrovište - stan, recimo. Da ne kisneš, da ti bude toplo i sigurno. Ne bi voleo da nikad ne možeš da izađeš iz stana, jel tako? Prioritet je i sloboda. Kad imaš stan i slobodu - šta dalje? Hoćeš posao i da imaš prihode. Nađeš posao i
dobiješ prihode. Šta sad? Hoćeš bolji posao za još veće prihode. E, ovde da stanemo. Šta se dešava kada osetiš opasnost? Žrtvuješ jedan prioritet zbog drugog u drugom smeru. Briga te za posao i primanja, ako su ti stan i sloboda u riziku, jel tako? Žrtvovaćeš posao zbog stana i slobode, kao što ćeš dati i stan i slobodu ako je realno da ti neko stavi kesu na glavu i uguši te, zar ne? U tom smislu tvoja teza ne stoji. Ova ne daje ostavku jer se plaši nečeg. A jasno je da neće tu biti dugo.