U posljednjih 30-ak godina bilo je iz Srbije dosta pruzenih ruku pomirenja ali su ih Bosnjaci redovno odbijali. Neki zbog svog licnog nezalijecenog bola ali nerijetko zbog vlastite ostrascenosti ili interesa. I mi Bosnjaci moramo napraviti korak ka pomirenju ukoliko to stvarno zelimo a ne samo cekati da nam Srbi i Hrvati dopuzu sa molbom za oprost. Tako nesto se nece desiti - mozemo do kijameta cekati. Znaci, proces pomirenja nije jednosmjerna ulica.
I u Srbiji je drustvo podijeljeno i uvijek ce biti od strane nekih velicanja zlocinaca ali oni ne smiju zasjeniti istinski pruzene ruke pomirenja ili ih uciniti nevidljivim. I ako mi vidimo uvijek neke rukavice na tim rukama kako cemo prepoznati istinski pruzene dobronamjerne ruke? Ako ih mi kolektivno osudjujemo za sva stradanja onda nemaju svrhe nikakvi pokusaji nuznog pomirenja. Ova kolicina "crvenih" mi kaze da sam u pravu.
Afrički umjetnici u Dakaru šalju snažnu poruku kroz umjetnost: Od ranjivosti do snage
Medvedev savladao Tiafoea, u polufinalu ATP Finalsa čeka ga Zverev
Limun ne možete dobro iscijediti? Trik s mikrovalnom može pomoći da dobijete više soka
Zbog čega su se Harry i Meghan vratili u Britaniju: Izvori tvrde da je Harry imao problem s vizom
Građani Bosne i Hercegovine više ne mogu kupiti Starlink, čeka se potpis ministra sigurnosti Ivice Bošnjaka