Izjava Vijeća roditelja da treba "razlikovati vršnjačke nesuglasice od nasilja" je pokušaj relativizacije, te opravdavanje ostracizma i umanjivanje nasilja? Fizički napad u kojem osmogodišnje dijete dobije šaku u glavu, vidljivu veliku masnicu i strah, nikada ne može biti "nesuglasica", već je to po svim protokolima nasilje. Kad u istom saopštenju vijeće brine za 'stres zaposlenika i bolovanja', zar se time ne šalje opasna poruka da je narušeni ugled škole važniji od trauma pretučenog djeteta?