Nije problem razgovarati ni sa crnim đavolom, a ne Dodikom. Da sam srpski političar, ja bih popio kafu i sa Helezom i sa Zvizdićem u gradu i upao bih na ručak kod Sebije i Bakira. Što da ne? Ljudi da vide i pročitaju i pomisle: "Čekaj, pa ovi javno piju kafe i jedu, znači neće biti novog rata?". Pa naravno da neće. Drugo je nešto problem: nesposobni ste već 30 godina da napravite opoziciju Dodiku. A bez opozicije - nema demokratije. I dočekaću Dodikovog unuka da mi sa govornice priča
Vidim da ti bi, mnogi normalni bi isto tako. Nego, ako se naprave normalne države za sve nas, ko će onda prodavat preduzeća? Ko će se bogatit? Ko će prodavat resurse? Kako će Zapad onda uzimat sposobnu radnu snagu? Ko će kopat litijum, zagađivat nam prirodu, odljevat kanalizaciju u naše rijeke? Ko? Pošten čovjek ko ti sigurno neće. Ko što blogger Krule reče, de da mi njima počnemo uzimat radnike, pa da vidimo ko je sila.
Prijatelju, narod ti je najveća sila u politici. To nije fraza nego aksiom. Kada izađe 100.000 ljudi na Balkanu na ulicu - tajkuni i političari će da guraju sklekove. Druga je stvar što smo mi sociološki na nivou vrtića, a nismo ljudi koji preuzimaju odgovornost za sebe, svoju porodicu, zgradu, kuću, selo, grad, firmu, pa i državu.