Kad sam bila mala, još nisam išla u školu, naučila me nana da proučim Fatihu. Vodili su me u džamiju, prolazila sam svaki dan pored džamija, ali kako je to obično u Bosni, i pored crkvi. Jedno vrijeme put me vidio više pored crkve. Kad god sam prolazila pored crkve učila sam Fatihu. Znala sam da je Božija kuća, ali me nikad nisu učili da nije "naša", nisu pravili razliku. Dugo sam tako radila, bilo mi je to normalno, nisam o tome razmišljala.