Ovaj komentar zapravo savršeno pokazuje zašto se mnoge veze raspadaju. Kada muškarac nema kapacitet da se nosi sa tuđim (i svojim) emocijama, on problem pokušava "začepiti" seksom. Seks je super, ali koristiti ga kao anesteziju za probleme u komunikaciji je emotivna nezrelost. Ironično je što autor misli da je ispao "šmeker", a zapravo je priznao da je nemoćan da ponudi bilo šta dublje od gole fizike.
Tipičan pokušaj da se komplikovani subjekt (žena) svede na jednostavan biologizirani mehanizam. To je fantazija o kontroli: ako je kompleksnost žene svedena na jednostavnu seksualnu potrebu, onda je muškarac gospodar situacije. Nema potrebe za razgovorom, nema rizika od odbijanja, nema suočavanja sa sopstvenom emotivnom impotencijom. Ovo naravno vrijedi i za žene ali u ovom kontekstu je naveden primjer jer je ovaj komentar iz muške perspektive.
Ovaj komentar da se sve rješava "jednom stvari" ima i svoju žensku verziju koja glasi: "Ma pusti priču i emocije, bitno je da on zarađuje, obezbijedi stan i ljetovanje, a ostalo me ne zanima". Potpuno isti očajni bjekstvo od bliskosti. Lakše je muškarca svesti na bankomat, a ženu na objekat, nego sjesti i izgraditi stvaran odnos. I jedni i drugi glumite neke nedodirljive igrače, a zapravo ste samo preplašeni da se emotivno otvorite i pokažete mrvu zrelosti.
Dakle, u oba slučaja, kod žena ili muškaraca, u korijenu leži isti duboki strah od istinske bliskosti i otkrivanja sopstvenih mana. Ti odbrambeni mehanizmi, vučeni još iz djetinjstva i porodičnih obrazaca, danas služe kao emotivni štit. Umjesto da rizikuju ranjivost i suoče se sa svojim nesigurnostima, ljudi radije biraju površnost i partnera svode na funkciju (seksualnu ili finansijsku), jer je lakše kontrolisati transakciju nego preživjeti stvarnu ljubav.