Kapitalistička težnja za profitom počiva na logici beskonačnog rasta, koji se slijepo sudara s konačnom realnošću prirode. Država osniva komisije kako bi "istražila vezu" između ogromnog rudarskog poduhvata i izvora vode koji nestaje, pretvarajući se da je zatečena ishodom koji je strukturno neizbježan. Taj birokratski show osmišljen je da održi iluziju kako se kapitalizam može regulisati, učiniti "zelenim" i uskladiti s prirodom, dok realnost doslovno iscrpljuje Zemlju do iznemoglosti.
Kapitalistički sistem nas ubjeđuje da možemo imati i masni profit i čistu prirodu. E pa ne može. Vodopad Bliha nije presušio zbog suše, nego ga je progutala naša pohlepa umotana u papire i dozvole. Gledajte sad u suhe stijene i uživajte u ekonomskom napretku.
Ova ekološka katastrofa nije incident, već sistemska nužnost kapitalizma koji proždire vlastite resurse dok zvaničnici kroz pozorište institucija održavaju iluziju da se profit i priroda mogu pomiriti. Sistem nas primorava da uništavamo upravo onu životnu sredinu o kojoj nam zavisi opstanak, tretirajući ekološki kolaps kao puku "vanjštinu" ili kolateralnu štetu u finansijskim bilansima.