Nastavnik ne može čak ni odrediti običnu školsku kaznu (poput zadržavanja nakon nastave) bez dozvole roditelja, a istovremeno dobija instrukcije da djetetu prijeti punom težinom državnog krivičnog zakona. Taj ekstremni zaokret, od potpune nemoći na mikro-nivou do totalitarnih prijetnji krivičnim gonjenjem na makro-nivou dokazuje da je obrazovna institucija potpuno kolabirala. Kada niste u stanju održati osnovni red u učionici, pribjegavate čitanju suhoparnih zakonskih odredbi.

Ministarstvo ne poriče da taj pravilnik uništava školski sistem. Oni to znaju, nastavnici to znaju, svi to znaju. Pa ipak, taj se pravilnik i dalje provodi kao da posjeduje nekakvu mističnu autonomiju. Riječ je o klasičnom ideološkom poricanju: "Vrlo dobro znam da je ovaj pravilnik poguban, ali se ipak moramo ponašati kao da je svet zbog naših izbornih ili proceduralnih rasporeda." Birokratski proces postaje odbrambeni mehanizam kojim se prikriva potpuna nesposobnost države da upravlja.