Danas roditeljima krivo ako dijete dobije losu ocjenu pa dodju i napadaju nastavnike i profesore, dok sam ja bio u skoli za losu ocjenu su krivili ucenika sto i jeste istina
100%. Broj takvih slucajeva je ogroman. Cak danas ne idu ni nastavnicima, vec direktno idu direktoru i pisu mailove Ministarstvu obrazovanja. Kaze dijete dobilo 3, nece moci upisat srednju skolu koju hoce. Niko se ne pita sto je dijete dobilo 3, nego daj 5 to je najvaznije. Prije bi radio u RAD-u nego u skoli.
I za jedne i za druge (i roditelje i nastavnike )ima poprilično mjesta za kritiku. Da su svi nastavnici po pe esu onda bi se moglo samo kritikovati roditelje. Ali većina ih je zalutala u tu profesiju zbog čega trpe i učenici i roditelji a boga mi i njihove čestite kolege koji na kraju zdravljem najviše plate za njihov bezobrazluk.
Da upravo. Savremeni roditelj srednju školu ne doživljava kao instituciju univerzalne istine ili discipline, već kao supermarket. Plaćam porez ili ulažem svoju energiju, stoga moje dijete mora dobiti vrhunski proizvod: dobru ocjenu. Kada nastavnik da lošu ocjenu, tretiraju ga kao lošeg konobara koji je donio pogrešnu narudžbu. Napad na nastavnika krajnji je izraz potrošačkog mentaliteta: Kupac je uvijek u pravu, čak i kada je taj kupac tinejdžer koji ne postiže uspjeh.
Šta se dešava kada roditelj dođe u školu da napadne nastavnika zbog loše ocjene? Roditelj zapravo poručuje: "Moje dijete je savršeno, vanjski svijet je taj koji ne valja. U tome leži sva strahota modernog, popustljivog roditeljstva. Štiteći dijete od traume neuspjeha, roditelj mu uskraćuje priliku da se suoči sa stvarnim svijetom. Roditelj postaje sveprisutan, gušeći tiranin koji ne dopušta djetetu da iskusi ono zdravo distanciranje koje nastaje kada se pojedinac objektivno ocjenjuje.