Izjava ministra da "pacijent ne treba da zna kako je sistem organizovan, nego sistem mora znati šta s pacijentom" je zastrašujuća. Pacijent se ovdje svodi na pasivni medicinski materijal na birokratskoj traci. Građanin se potpuno isključuje iz procesa, dok mu se naređuje da slijepo vjeruje "Sistemu", istom onom sistemu koji je te liste čekanja uopšte i kreirao.
Najava da će država plaćati privatnim klinikama preglede ako pacijenti čekaju duže od 90 dana zvuči humano, ali je u suštini kapitalistička zamka. Umjesto da se taj novac uloži u kupovinu aparata i jačanje javnih bolnica, javni fondovi se direktno prelijevaju u privatne džepove. Država priznaje da je nesposobna, pa subvencioniše privatni sektor koji dugoročno dodatno uništava javno zdravstvo.
Skraćivanje lista čekanja preusmjeravanjem pacijenata je obična statistička varka. To mijenja brojeve u tabelama i stvara iluziju da ministarstvo "nešto radi", dok suštinska bijeda, nedostatak kadra i korupcija u postratnom, neoliberalnom zdravstvenom sistemu ostaju potpuno netaknuti.
"Ne možemo ukinuti liste čekanja, ali ih možemo skratiti" ova rečenica je savršen primjer poraza i kapitulacije moderne biokratije pred javnim zdravstvom. Umjesto da rješavamo sistemske, strukturalne uzroke raspada našeg zdravstva, nama se pod "rješenje" nudi pretvaranje ljudske patnje u statističke brojeve odnosno jeftini trik kojim se prikriva bol pacijenta.
Lažu! Ne mogu se svi pregledi dobiti ukoliko je termin za više od tri mjeseca, samo neki se pregledi mogu dobiti, na primjer kardiolog je čekanje šest do sedam mjeseci, internista sedam do osam meseci i ne možeš dobiti uputnicu za privatnu ambulantu za kardiologa ili internistu i za mnoge druge usluge... U stvari možeš dobiti samo za neke, nekoliko...