Kultura sjećanja je propala jer služi kao ideološki paravan za moralnu čistoću dok ignorišemo tekuće zločine. Ljudi kažu: znamo za Palestinu, ali kroz fantaziju o unikatnosti vlastite žrtve bježimo od univerzalizacije traume. Apel "da ne postanemo ono što nas je ranilo" svodi geopolitičku borbu na ličnu individualnu moralnu higijenu. Empatija danas je roba u kapitalizmu, a sjećanje je nemoćno bez radikalne političke kritike globalnog poretka koji je krivac.
Najveća zamka sjećanja je uživanje u sopstvenoj ulozi žrtve. Sjećanje na naše žrtve umjesto da bude pokretač globalne solidarnosti, često postaje etno-nacionalistički kapital za lokalne elite. Humanitarno jadikovanje nad Palestinom služi liberalnom poretku da umiri savjest. Deklarativno suosjećanje je samo fetiš koji nas amnestira od stvarne borbe protiv imperijalnog i kapitalističkog sistema koji ove genocide iznova proizvodi.
Zločini i genocidi nisu proizvod etničke mržnje, već nusprodukt globalnog sistema koji koristi identitetske narative kao paravan za interese. Nacionalizam služi kao ideološki alat koji se ciljano probudi kada kapitalistička elita želi da skrene pažnju sa istinskog problema na apstraktnu fantaziju. Selektivna ravnodušnost i apstraktna empatija održavaju status quo globalne mašinerije.
Lijepo ste ovo rekli, ali mislim da Kreševljaković nije ta lokalna elita. Čovjek istinski želi da pomogne i ima najbolje namjere. Da, kod nas i drugdje postoje oni koji samo žele da umire svoju savjest i ništa drugo. Vidite kako je teško, skoro nemoguće konkretno pomoći. Hiljade ljudi demonstrira na ulicama Londona, studenti bivaju zatvarani itd .Tako je teško jer smo svi zarobljeni u ovom okrutnom feudo kapitalizmu protiv koga se moramo boriti. Ili biti totalno poraženi.
slatkiLimun Ne mislim ovdje konkretno na Kreševljakovića naravno nego globalno na sve nas. Problem je što se protestuje u okviru istog sistema da se riješi jedan od simptoma koje taj sistem proizvodi. Rješenje nije samo zaustaviti jedan sukob već u potpunosti presjeći glavu zmiji (kapitalizmu). Dakle zamislite da svaka osoba koja je zaposlena u cijelom svijetu jedan dan odluči da ne ode na posao, šta bi se desilo ?
Izraelski doseljenici palili kuće i aute u palestinskim selima, Eisenkot napade nazvao "jevrejskim terorizmom"
Zeničanin Denijal Skender pjesmom "Bosno moja poharana" oduševio u Zvezdama Granda
Messi izgubio živce i loptom gađao protivnika u glavu, Inter Miami pred ispadanjem
Estonija za nekoliko dana spušta rampu prema Rusiji na šest mjeseci, ljudi žure da se vide s porodicama
Quentin Tarantino (63) postao otac treći put: Supruga Daniella na svijet donijela dječaka