Pa kad ga je naglo probudila, a ne kao njegova majka što ga je budila po 30 minuta sa Snooze funkcijom. Ustani, ljubavi. Ustani, mamina junačino... Hajde polako. Probudi se, oko mamino. Cirkulišem između krajnosti, znam: nema gore stvari od vojske, ali ima tu baš dobrih stvari. Stariji vodnik otvori vrata spavaone u 5:30, upali svetlo i tiho sebi u bradu kaže: "Ustaj, vojsko." A 20 nas iskoči iz kreveta kao automatski osigurači.
Nije bilo tu mnogo zvučnih efekata. Legneš - mrak. Probudiš se - mrak. Briješ se, pereš zube, oblačiš se, kockaš krevet. Uzimaš pušku, šlem i opremu i izlaziš napolje. Postrojavanie. Malo vežbanje, nekad i ne. Zavisi ko je dežurni starešina. Postrojavanje pred jarbolom. Dizanje zastave. Daleko je slatki doručak, buraz...