Istog sam mišljenja ali šta možemo mi obični smrtnici sem da ukazujemo na to svakodnevno kad imamo prilike,i da šaljemo tu neku pomoć kada ima šta organizovano,nisam pametan...
Psihološki gledajući, nameće se pitanje kako kada dođeš u određene godine da tvoji promašaji, pokajanja, porazi i druge pojave ne postanu ogorčenost prema tebi samom i čitavom svetu? Tako što ćeš naučiti kako zdravo da tuguješ. Nemoj da besniš, ali nemoj ni da negiraš. Tuguj.
Komšo, više puta sam ovde citirao jednog pametnog čoveka, jer je izjava prosto genijalna. Izvini što je na engleskom, ali nekako mi tako zvuči još moćnije nego kad se prevede, a savršeno dodatno opisuje i nastavlja se na tvoju misao : "Unexpressed emotions will never die. They are buried alive and will come forth later in uglier ways".