Trideset godina nakon rata, u ovoj zemlji još uvijek ne postoji ozbiljno udruženje pisaca. Ne govorim o tehničkim priručnicima i knjigama, već o kapitalnim djelima kakav je roman *Bijeli cigani* nesumnjivo najznačajniji bosanskohercegovački roman poslijeratnog doba. Nitko ga ne iznosi pred narod, ne radi promociju, ne dogovara gostovanja pisca po televizijama i radijima. Čak ni najmoćnija institucija, Islamska vjerska zajednica, ne uključuje ga u svoje programe. Ukratko: narod je zapusten!