Biti doktor za politiku ne znači ništa. Društvo nije bolesno srce koje doktor liječi neutralnim receptom, već prostor brutalne borbe između ideologija i moći. Srdanović (ili bilo ko drugi) nam ne treba kao 'stručnjak' koji će samo zamijeniti menadžere na vlasti, već kao politička figura spremna da sruši upravo onaj sistem koji je Srbiju (ili drugu državu) doveo do ove tačke. Ne gledajte u bijeli mantil, gledajte u ideje za radikalne promjene.
Ovo vrijedi za sve sisteme i države koji samo gledaju u visoko specijalizovane titule kao preduslov za politiku. To je katastrofalna odluka. To što je neko visoko obrazovan i specijalizovan u jednoj uskoj sferi ne znači da će biti dobar političar, sociolog, filozof. Na Balkanu postoji duboko ukorijenjena kulturna trauma vezana za korupciju, nepotizam i vladavinu neobrazovanih stranačkih lojalista. U takvoj klimi, visokoobrazovani profesor predstavlja vrhunski antirežimski fetiš.
Ako poruka postane nama treba da vladaju pametni i obrazovani, a ne korumpirani i neuki, zanemaruje se strukturalna ekonomska eksploatacija običnih građana. Neka od najgorih historijskih zlodjela i primjera kapitalističke eksploatacije osmislili su visokobrazovani i veoma kulturni stručnjaci. Npr., Mengele u nacističkoj Njemačkoj je djelovao je u skladu s filozofijom ekstremne administrativne i naučne racionalnosti.
Robert McNamara (Harvard, Berkley) je vjerovao da se Vijetnamski rat može dobiti isključivo pomoću brojki, algoritama i računanja. Poznato je da se oslanjao na "broj poginulih" kao na objektivan pokazatelj uspjeha. Takav bezosjećajan, matematički pristup ljudskim životima doveo je do katastrofalnih kampanja masovnog bombardovanja (poput operacije "Rolling Thunder"), široke upotrebe herbicida Agent Orange i milionskih civilnih žrtava, a sve se to vodilo kao statistička stavka.
kxuser6aa1c68d8, Moj komentar je bio generalan za sve države svijeta i trenutni sistem koji vlada. Ali konkretno za Srbiju ne postoji 'ovaj' ili 'onaj režim, postoji jedna ideologija zasnovana na vjekovno formiranom iluzitornom i fetišističkom vjerovanju u superiornost i vječnu žrtvu jedne nacije gdje su svi drugi osim njih krivi. Ovo je ono što omogućava bilo kojem 'režimu' da uspije i upravlja masama. Kolektivna fantazija koja sakriva ljude od surove realnosti koju ne mogu prihvatiti.