Boga mi ja sam kao Srpkinja ulazila i u džamije i u crkve, u oboje isključivo rekreativno jer sam nereligiozna, ali niko me nije mrzio. Takođe živim u Sarajevu, radim u FBiH, nisam imala problema ili osjetila da me neko mrzi. Desilo mi se da mi je jedan čovjek, hadžija čak, uzviknuo za dom spremni, pojavili su se prefarbani ćirilički natpisi, ali to je samo izuzetak, više je svugdje dobrih ljudi, samo su debili glasniji i o njima pričamo. Ne dajimo im na značaju, pozz