Pa hoće li se iko sjetiti ovih generacija između 40 i 55 godina? Imaju li oni pravo možda na neku subvenciju? Djetinjstvo im oduzeo rat, poslije škole i fakulteta nisu mogli izaci iz zemlje bez vize koju nisu mogli dobiti.Pa možda kad ih već smatrate mrtvim (jer ih nikad ne spomenete) da im onda ukinete i da plaćaju poreze i sve ostalo što puni državni budzet.
brate ako se nisi do 40-55 osigurao za stan to je tvoj problem, ne kazem ja, nedo Bog nekih velikih nepredvidjenih troskova, ali ako je sve ok, stan bi ili trebao imati ili bi trebao imati dovoljnu platu da ti je cijena kirije podnosljiva, ili na kraju krajeva, ne bi trebao zivjeti u centru grada.
Baš takav način razmišljanja je dio problema. Nije tema samo stan (mozda je tema članka to,ali moj komentar nije ograničen samo na to)nego činjenica da se generacija između 40 i 55 godina gotovo nikad ne spominje kada se dijele subvencije, poticaji ili bilo kakve olakšice. Pogledaj procentualno šta su institucije ponudile toj generaciji-NIŠTA. Niti ih bilo kad spomenu u bilo čemu. Problem je generalno zanemarivanje ljudi određenih godina. Pa mogu bar neki porez smanjiti ili bar nekad spomenuti
Diogen piše o ljudima koji su startali iz debelog minusa, a država ih danas sistemski diskriminira. Pogledajte bilo koji javni poziv ili poticaj starosna granica je zakucana na 35 godina i oni automatski ispadaju iz bodovanja. Plaćaju potpuno identične stope poreza i doprinosa kao i mlađi koji dobivaju olakšice za stanove i biznise, što je čisti porezni apsurd jer od tih novaca ne dobivamo ništa. I na sve to, ako dobiješ otkaz u pedesetima, država te prepušta ulici do penzije.