Mozda ruzno zvuci ali imam osjecaj da cemo tek sad kad se veliki Edin Dzeko oprosti od reprezentacije vidjeti pravog Demirovica i Tabakovica u najboljem svjetlu. Demirovic je na neki nacin bio u sjeni Edina, trcao je i za sebe i za njega u napadu i dosta se vraca nazad po loptu sto realno nije njegov posao pa zato i ima statistiku u reprezentaciji kakvu ima, kada igra u ekipi koja ga hrani loptama oko 16m itekako je sposoban napadac.
jedna ovakva utakmica i odmah kolektivno brisanje sjećanja. Lik je svaku reprezentativnu utakmicu odigrao kao najveća taraba. Nije to ni zbog Edina, ni zbog vraćanja u odbranu. I kada je bio u idealnoj poziciji da zabije gol, reakcije su mu bile kao da nikad lopte u životu nije dotakao. Nemojmo se lagati. Možda se to sve okrene, ali ja sumnjam. Živi bili pa vidjeli.